Povijest otoka

IME OTOKA

U pisanim tragovima prvi put ga spominje leksikograf Stjepan Bizantinac. Teopomp (iz 4. st. P.n.e.) ga naziva Ladesta i Ladeston, dok sufiks – est (karakterističan za ilirska mjesta na jadranskoj obali) daje naznaku da su mu ime nadjenuli stari Iliri. Također se bilježi i grčka inačica imena stanovnika otoka – Ladestanos, koji dokazuje da su na Lastovu živjeli Dorani.

Rimljani ga latiniziraju, te ga nazivaju Augusta insula (carski otok).

Za srednji vijek vežu se oblici Augusta, Lagusta i Lagosta.

Današnji naziv veže se preko romanskog oblika Lasta uz dodan slavenski sufiks – ovo.

KRATKA POVIJEST

Najstariji tragovi života otkriveni su u Rača špilji, te se kontinuitet života u može pratiti od ranog brončanog doba.

Slaveni i Neretljani naseljavaju ga već u 7. i 8. st., i uskoro su se toliko učvrstili i ojačali da su smetali sigurnosti mletačke plovidbe. Zato dužd Petar Orseolo II. osvaja otok i 998. potpuno uništava njegovo naselje, preživjeli stanovnici sele na novu lokaciju, današnje mjesto Lastovo. Lastovska povijest burna je, što je vidljivo iz čestog mjenjanja gospodara. U 11. i 12. stoljeću je pod Zahumljem. Na kraju 12. st. preuzimaju ga ugarsko – hrvatski kraljevi. U 13. st. je opet pod Zahumljem. 1252. g. ulazi u sastav Dubrovačke republike, koja mu 1310. g. odobrava komunalnu autonomiju i statut. Povod čestih buna seljaka u 16. i 17. st. je nezadovoljstvo postupcima dubrovačke vlastele. U 19. st. Lastovo se nalazi pod Francuzima, pa Englezima i na kraju pod Austrijom, pod kojom će ostati do 1918. g.

Rapalski ugovor dodijelio je Lastovo Italiji, pa će novi gospodar vladati do 1943. g. Nakon 1945. g., vlasti SFRJ su izgradile jake vojne baze na otoku i zabranile dolazak stranih gostiju. To je mnogo štetilo otoku u turističkom i gospodarskom razvoju, no proglašenjem Republike Hrvatske, Lastovo se razvija u oba smjera.

Hrvatski sabor je 29. rujna 2006. godine proglasio Park prirode ˝Lastovsko otočje˝.

ARHEOLŠKA ISKOPINA – STAROKRŠĆANSKA BAZILIKA SV. PETRA

Izduljenom lađom i zaobljenom apsidom usmjerena je prema istoku. Polukružna apsida je izvana učvršćena kontraforima. Iznutra uza zid je imala kamenu klupu koja je bila oslikana. Svetište je bilo ograđeno pregradom od tankih mramornih ploča, koje su bile udjenute u utore vitkih kamenih stupića od kojih su sačuvani samo ulomci. Također tu je bila sagrađena i kapelica. Nađeni su i ulomci prozora – mramorne rešetke prošupljene na šahovnicu. Ovakvim tipom gradnje smatra se da ova bazilika potječe iz 6. st. Zanimljivost je da je njezin ulaz bočno postavljen i k njemu se prilazilo iz narteksa, predvorja s trijemom na šest stubova u čijem je zapadnom uglu bio zidani grob. Sa južne strane je imala četiri prostorije od kojih su središnje bile u izravnoj obrednoj funkciji dok su u ugaonima nađeni sarkofazi i grobovi usječeni u stijenu.

ŽUPNA CRKVA SV. KUZME I DAMJANA

Župna crkva posvećena blizancima liječnicima Kuzmi i Damjanu bila je zborno mjesto lastovske zajednice. Spominje se već početkom 14. st. Današnja trobrodna crkva je rezultat barem dviju građevnih faza. Središnja lađa je iz druge polovine 15. st., a bočne lađe su dograđene u 16./17. st., što je vidljivo iz slikovitog pročelja koje ima tri odvojena krova i zabata ukrunjena sa tri zvonika u obliku preslice. Oni su tek podignuti u 18. st. u duhu gotike.

Uz apsidu crkve prigrađena je 1545. g. Sakristija, a neogotički zvonik je u cjelini postavljen 1942. g. od lastovskog kamena. Unutrašnjost crkve je ispunjena kamenim namještajem, slikama, te sakralnim predmetima. Uz ulaz u svetište nalaze se dva poluciborija. Na oltaru se nalazi dvojna ophodna ikona, sa jedne strane prikazana je Bogorodica, a sa druge raspeti Krist. Desni poluciborij podignut je u 16. st. Na oltaru je postavljena drvena slika Oplakivanja Krista. Veliko barokno platno Posljednjeg suda datira iz 17. st.
Glavni oltar je iz 17. st. sa oltarnom slikom lastovskih zaštitnika sv. Kuzme i Damjana.


TRIJEM NA PLOKATI

Na plokati pred župnom crkvom krajem 18. st. izgrađen je trijem, mjesto zasjedanja kneza sa sucima. Nekoć je tu stajala berlina – stup sramote s lancima kojima bi se vezivali kažnjenici. Nekoć su klevetnici bili kažnjavani stiskanjem jezika posebnim drvenim štipaljkama, a za oprost moralo se moliti ispred vrata župne crkve sa mlinskim kamenom obješenim o vrat.


LASTOVSKI FUMARI

Posebitost lastovske gradnje su fumari (dimnjaci) neobična i zanimljiva oblika. Takva gradnja daje naslutiti da su građeni kako bi se dokazala imućnost vlasnika kuće i naravno kako bi se razlikovali od drugih, jer ne postoji dva jednaka. Podsjećaju na minarete, iako se ne zna dali je to slučajnost ili kopija fumara iz sela Italije. Svaki novi fumar imao je veće dimenzije i čudnovatije ukrase, a Lastovci kao da su se natjecali sa svojim susjedima, pa su im se sa fumara ˝petavali˝ rogovi životinja, koji su ujedno služili i kao urok protiv zlih očiju.
Smatra se da je najstariji fumar, danas okružen divljim narančama, onaj u sklopu renesansne kuće obitelji Antica – Biza.

LASTOVSKI STATUT

Knjiga uredbi i običaja skupštine i općine otoka Lastova počinje zakletvom dubrovačke komune da će poštivati sve drevne običaje otočana koji su se dragovoljno predali komuni grada Dubrovnika. Knjiga je donesena za sve stanovnike otoka na javnom zboru naroda, u vrijeme lastovskog kneza Vlaha de Sorenta, uz potvrdu dubrovačkog kneza Bartolomea Gradeniga, 10. siječnja 1310. g. Skup od 30 odredbi koje je sadržavao prvi obrok Statuta donesen te godine, redoslijedom i rasponom predmeta uredbi, te samim stilom izlaganja, jasno opisuje radne i društvene odnose unutar otočne zajednice.

SVJETIONIK STRUGA

Svjetionik je sagrađen 1839. g. na rtu Struga na ulazu u uvalu Skrivena luka. Jedan je od najstarijih svjetionika na našoj obali, smješten na nadmorskoj visini od 70 metara na samom rubu strme litice.

Lastovsko podmorje krije i svjedočanstva brojnih antičkih brodoloma, otkriveno ih je 18 koji su djelom zaštićeni arheološki lokaliteti.