Kulturno-povijesna baština

Povijest otoka


U pisanim tragovima prvi put ga spominje leksikograf Stjepan Bizantinac. Teopomp (iz 4. st. P.n.e.) ga naziva Ladesta i Ladeston, dok sufiks – est (karakterističan za ilirska mjesta na jadranskoj obali) daje naznaku da su mu ime nadjenuli stari Iliri. Također se bilježi i grčka inačica imena stanovnika otoka – Ladestanos, koji dokazuje da su na Lastovu živjeli Dorani.

Rimljani ga latiniziraju, te ga nazivaju Augusta insula (carski otok).

Za srednji vijek vežu se oblici Augusta, Lagusta i Lagosta.

Današnji naziv veže se preko romanskog oblika Lasta uz dodan slavenski sufiks – ovo.


Najstariji tragovi života otkriveni su u Rača špilji, te se kontinuitet života u može pratiti od ranog brončanog doba.

Slaveni i Neretljani naseljavaju ga već u 7. i 8. st., i uskoro su se toliko učvrstili i ojačali da su smetali sigurnosti mletačke plovidbe. Zato dužd Petar Orseolo II. osvaja otok i 998. potpuno uništava njegovo naselje, preživjeli stanovnici sele na novu lokaciju, današnje mjesto Lastovo. Lastovska povijest burna je, što je vidljivo iz čestog mjenjanja gospodara. U 11. i 12. stoljeću je pod Zahumljem. Na kraju 12. st. preuzimaju ga ugarsko – hrvatski kraljevi. U 13. st. je opet pod Zahumljem. 1252. g. ulazi u sastav Dubrovačke republike, koja mu 1310. g. odobrava komunalnu autonomiju i statut. Povod čestih buna seljaka u 16. i 17. st. je nezadovoljstvo postupcima dubrovačke vlastele. U 19. st. Lastovo se nalazi pod Francuzima, pa Englezima i na kraju pod Austrijom, pod kojom će ostati do 1918. g.


Rapalski ugovor dodijelio je Lastovo Italiji, pa će novi gospodar vladati do 1943. g. Nakon 1945. g., vlasti SFRJ su izgradile jake vojne baze na otoku i zabranile dolazak stranih gostiju. To je mnogo štetilo otoku u turističkom i gospodarskom razvoju, no proglašenjem Republike Hrvatske, Lastovo se razvija u oba smjera.


Hrvatski sabor je 29. rujna 2006. godine proglasio Park prirode ˝Lastovsko otočje˝.


Materijalna kulturna baština

Nematerijalna kulturna baština