Materijalna baština

Na prostoru Parka prirode ˝Lastovsko otočje˝, naročito Lastovu i Sušcu, zabilježeno je mnoštvo kulturnih dobara koji svjedoče o bogatoj prošlosti tog prostora. Registrirana i preventivno zaštićena kulturna dobra Lastovskog otočja dijele se na četiri kategorije:
– kulturno-povijesne cjeline
– sakralna arhitektura
– profana arhitektura
– arheološki lokaliteti

 

Kulturno – povijesne cjeline

Naselje Lastovo smješteno je iznad polja i razvijeno na strmoj padini amfiteatarskog oblika, a današnje obrise dobilo je već u 15. i 16. st. Kao središnji dio naselja ističe se župna crkva sv. Kuzme i Damjana i Knežev dvor. Najstarije lastovske kuće datiraju iz 15. st..
Brojna su pojedinačna kulturna dobra, no atrakcija su svakako zanimljivi dimnjaci (fumari) čija gradnja daje naslutiti da su građeni kako bi se pokazala imućnost vlasnika kuće. Fumari su jedinstveni, ne postoje dva jednaka i ističu razlike među kućanstvima. Podsjećaju na minarete, iako se ne zna jeli je to slučajnost ili kopija fumara iz sela Italije. Svaki novi fumar imao je veće dimenzije i čudnovatije ukrase, a Lastovci kao da su se natjecali sa svojim susjedima, pa su im se sa fumara ˝petavali˝ rogovi životinja, koji su ujedno služili i kao urok protiv zlih očiju. Smatra se da je najstariji fumar, danas okružen divljim narančama, onaj u sklopu renesansne kuće obitelji Antica – Biza.
Lučica je posljednji sačuvani primjer baroknog ribarskog naselja na ovom području Dalmacije. U toj uskoj uvali Lastovci su od početka 17. st. gradili kamene ribarske kuće koje su im služile za sklanjanje od oluje, spremanje ribarskog alata, soljenje ribe i istezanje čamaca.

 

Sakralna arhitektura

Od ukupno 38 crkvica, kako očuvanih, tako i ruševnih, njih 21 je registrirana kao zaštićeno kulturno dobro. Otočani su ih dali podići svecima da ih prate po svakodnevnom životnom putu, zaštite od nedaća i sačuvaju od bolesti. Najstarija crkvica – starokršćanska bazilika u Ublima potječe iz 6 st., a najstarija očuvana crkvica je Sv. Luka iz 11. st.

Župna crkva posvećena blizancima liječnicima Kuzmi i Damjanu bila je zborno mjesto lastovske zajednice. Spominje se već početkom 14. st. Današnja trobrodna crkva je rezultat barem dviju građevnih faza. Središnja lađa je iz druge polovine 15. st., a bočne lađe su dograđene u 16./17. st., što je vidljivo iz slikovitog pročelja koje ima tri odvojena krova i zabata okrunjena sa tri zvonika u obliku preslice. Oni su tek podignuti u 18. st. u duhu gotike.

Uz apsidu crkve prigrađena je 1545. g. Sakristija, a neogotički zvonik je u cjelini postavljen 1942. g. od lastovskog kamena. Unutrašnjost crkve je ispunjena kamenim namještajem, slikama, te sakralnim predmetima.

Središnjim brodom dominira barokni glavni oltar s dva manja, bočna oltara, efektno natkriljena poluciborijima iz 16. st. Onaj sa zapadne strane, posvećen Gospi od Milosrđa, resi drvena ikona s dva lica od kojih jedno prikazuje Gospu sa Sinom, a drugo Raspelo između Gospe i apostola Ivana. Istočni bočni oltar, onaj Sv. Trojstva,  nosi jednu od najstarijih umjetnina ove crkve, sliku ˝Oplakivanje Krista˝, djelo španjolskog slikara Juana Boschetta iz 1545. g. Palu na glavnom oltaru s prikazom sv. Kuzme i Damjana, naslikao Giovanni Lanfranco 1633. g., kada je i stari glavni oltar zamijenjen novim, kamenim. Pored ove velike pale, uz oltar stoji još pet manjih slika iz istog doba, djela Ivana Scrivellija, s likovima Stvoritelja i svetaca Petra, Pavla, Jerolima i Josipa. Najmlađe je veliko platno na zidu iznad trijumfalnog luka apside s kasnobaroknom figurativnom kompozicijom Posljednjeg suda, naslikano u 18. st.

 

Profana arhitektura

Unutar naselja Lastovo ima oko četrdesetak vrijednih arhitektonskih sklopova kuća iz razdoblja između 15. i 19. st. koji zaokružuju jednu od najosebujnijih varijanti dalmatinske i posebno dubrovačke povijesne stambene arhitekture.

Lastovska kuća je izrazita varijanta povijesne graditeljske kulture u Dalmaciji. To je tip kuće koji je proizašao iz tlocrta i vertikalnog volumena dosljedno razdijeljenog na “pars fructuaria” u prizemlju i “pars urbana” na katu. Karakteristika Lastovske kuće je sular. To su terase ograđene kamenim klupama (pižulima) i kamenim vazama (arlama), a na kamenim pilastrima dizala se odrina bijelog grožđa krovače. Namještaj je također izrađen od kamena – umivaonici, krune bunara (pucala), sjedala, klupe, stolovi, kamenice za ulje i sl.

 

Arheološki lokaliteti

Zbog pretpovijesnih arheoloških nalazišta zaštićene su špilja Pod Pozalicu, Rača špilja, gradinska naselja, te svih 11 pretpovijesnih gomila.
Pod zaštitom su antičke “ville rustice” (ostaci rimskih zidova) u poljima Barje i Velja lokva, u Skrivenoj luci, u Jurjevoj luci, na mjestu seoskog groblja, te na otocima Stomorina i Sušac, kao i arheološki ostaci rimskog naselja iz 1 st. i starokršćanske bazilike iz 5. – 6. st. u Ublima.
Zbog velikog broja arheoloških nalaza na otoku Sušcu (više od četrdeset) zaštićen je cijeli povijesni prostor tog otoka koji je bio naseljen od početka neolitika pa sve kasnog srednjeg vijeka. Na Sušcu postoji bogat sklop antičko-starokršćanskih građevina od kojih se ističu ostaci crkve Sv. Marije iz 6. st.
Na području Parka prirode ˝Lastovsko otočje˝ registrirano je ukupno 18 podmorskih arheoloških lokaliteta od kojih je velika većina zaštićena.