Nematerijalna baština

Lastovski Poklad

Ne zna se točna godina početka izvođenja lastovskog Poklada. Legenda kaže kako su u srednjem vijeku Mauri opsjedali grad Korčulu, tada su poslali svog izaslanika na Lastovo, da od stanovnika zatraži predaju. Lastovci su izaslanika zarobili i zatvorili. Zbog toga su ljuti Mauri uputili svoje brodovlje prema Lastovu, kako bi ga pokorili. Iznenada se podigne jako nevrijeme koje rasprši neprijateljsko brodovlje. Na to Lastovci izvedu zarobljenika i posade ga na magarca. Vodili su ga kroz cijelo selo kao porugu. Predvečer su razapeli dugačko uže i spustili ga s uzvisine koja se danas naziva “Pokladareva grža”. Kasnije su ga na magarcu odveli na Dolac i uz zvonjavu zvona i uzvike spalili. Od tada pa sve do današnjih dana, svake godine održava se lastovski Poklad. On se odvija po točno određenim pravilima i proceduri. Neobičan je i nema sličnog u bilo kojem dijelu svijeta.

Jedan je od vrjednijih običaja u Republici Hrvatskoj, što potvrđuje i činjenica da je 17. siječnja 2008. godine Ministarstvo kulture Republike Hrvatske lastovski Poklad proglasilo nematerijalnim kulturnim dobrom Republike Hrvatske i stavilo ga pod svoju zaštitu.

 

Lastovski statut

Prije sedam stotina godina, na javnom zboru u Lastovu, 10. siječnja 1310. godine donesen je ˝Lastovski statut˝ koji predstavlja knjigu uredbi i običaja skupštine i općine otoka Lastova. Knjiga započinje zakletvom dubrovačke komune da će poštivati sve drevne običaje otočana koji su se dragovoljno predali komuni grada Dubrovnika. Skup od 30. odredbi koje je sadržavao prvi obrok Statuta donesen te godine, jasno opisuje radne i društvene odnose unutar otočne zajednice.

 

Legende

Brojne su legende vezane za Lastovo, te svaki stanovnik ovog otoka ima svoju priču. Ovo su neke od njih…

  • postoji vjerovanje da je u naselju Ubli, danas na mjestu arheološke iskopine starokršćanske bazilike sv. Petra, pokopano 12 zlatnih kipova apostola
  • u prošlosti na Lastovu stanovništvo nije sadilo stabla oraha, jer je postojalo vjerovanje da se pod orahom skupljaju vještice, a omiljen je bio bijeli luk – lijek za sve vrste uroka
  • vještice im ˝nisu dale mira˝ na mjestima gdje se put račva na tri dijela – tamo im je bilo okupljalište, no u Račoj špilji čiji je hodnik dopirao do mora obitavale su vile
  • ni vampiri nisu bili rijetki gosti, epidemiju trovanja hranom stanovništvo pripisuje njima
  • ispred čije kuće palma raste – obiteljska loza se gasi

Legenda o Glavatu – Zeus, grčki bog, poslao je svog izaslanika, da pronađe najljepši otok na svijetu. Nakon duge potrage, izaslanik je ostao na tom mjestu ne mogavši se odlučiti, te tamo još uvijek stoji među otocima Lastovo, Korčula i Mljet. Okamenjen.

 

Ljudi

Riječima opisati tipičnog lastovskog stanovnika nadasve je teško, no osobina koja ih definitivno krasi je temperamentnost tj. urođeni ˝dišpet˝. Glasni i zabavni, snažno povezani sa svojim obiteljima, spremni prihvatiti došljake, te gostoljubivi – jer na Lastovu nećete nikada biti ni žedni, ni gladni. Izuzetno vrijedni, nekad su se bavili isključivo poljoprivredom – vinogradarstvom i maslinarstvom, stočarstvom, ribarstvom, pa čak i koraljarstvom i sokolarstvom, danas se pretežno okreću turizmu i trgovini, no postoje i oni uporni koji ne dozvoljavaju da stari zanati zamru poput kalafata. Iako malobrojni, udaljeni od kopna i nekih čari modernizma, nadoknađuju to svojom kvalitetom života, druženjem i uživanjem u netaknutoj prirodi.

No nakon napornog radnog tjedna uvijek su raspoloženi za druženje uz domaću hranu i piće, karte i balote, ples i pjesmu do dugo u noć. Pokladi su, nekad za umornog težaka pa i danas, vrhunac društvenog života, vrijeme kada se zaboravljaju sve razmirice i kad su svi okupljeni u nadi za bolje sutra. Ljubomorno čuvanje običaja nije prestalo ni danas, entuzijastična mladež okupljena u KUD Lastovo i klapa ˝Fumari˝ su dokaz da se i danas cijeni nasljeđe ostavljeno od mudrih predaka, koje pojašnjava ono suštinsko pitanje – tko smo i odakle dolazimo.