Povijest otoka
U pisanim tragovima prvi put ga spominje leksikograf Stjepan Bizantinac. Teopomp (iz 4. st. P.n.e.) ga naziva Ladesta i Ladeston, dok sufiks – est (karakterističan za ilirska mjesta na jadranskoj obali) daje naznaku da su mu ime nadjenuli stari Iliri. Također se bilježi i grčka inačica imena stanovnika otoka – Ladestanos, koji dokazuje da su na Lastovu živjeli Dorani.
Rimljani ga latiniziraju, te ga nazivaju Augusta insula (carski otok). Za srednji vijek vežu se oblici Augusta, Lagusta i Lagosta. Današnji naziv veže se preko romanskog oblika Lasta uz dodan slavenski sufiks – ovo.
Najstariji tragovi života otkriveni su u Rača špilji, te se kontinuitet života u može pratiti od ranog brončanog doba.
Slaveni i Neretljani naseljavaju ga već u 7. i 8. st., i uskoro su se toliko učvrstili i ojačali da su smetali sigurnosti mletačke plovidbe. Zato dužd Petar Orseolo II. osvaja otok i 998. potpuno uništava njegovo naselje, preživjeli stanovnici sele na novu lokaciju, današnje mjesto Lastovo. Lastovska povijest burna je, što je vidljivo iz čestog mjenjanja gospodara. U 11. i 12. stoljeću je pod Zahumljem. Na kraju 12. st. preuzimaju ga ugarsko – hrvatski kraljevi. U 13. st. je opet pod Zahumljem. 1252. g. ulazi u sastav Dubrovačke republike, koja mu 1310. g. odobrava komunalnu autonomiju i statut. Povod čestih buna seljaka u 16. i 17. st. je nezadovoljstvo postupcima dubrovačke vlastele. U 19. st. Lastovo se nalazi pod Francuzima, pa Englezima i na kraju pod Austrijom, pod kojom će ostati do 1918. g.
Rapalski ugovor dodijelio je Lastovo Italiji, pa će novi gospodar vladati do 1943. g. Nakon 1945. g., vlasti SFRJ su izgradile jake vojne baze na otoku i zabranile dolazak stranih gostiju. To je mnogo štetilo otoku u turističkom i gospodarskom razvoju, no proglašenjem Republike Hrvatske, Lastovo se razvija u oba smjera.
Materijalna kulturna baština
Na prostoru Parka prirode ˝Lastovsko otočje˝, naročito Lastovu i Sušcu, zabilježeno je mnoštvo kulturnih dobara koji svjedoče o bogatoj prošlosti tog prostora. Registrirana i preventivno zaštićena kulturna dobra Lastovskog otočja dijele se na četiri kategorije:
- kulturno-povijesne cjeline
- sakralna arhitektura
- profana arhitektura
- arheološki lokaliteti
Naselje Lastovo smješteno je iznad polja i razvijeno na strmoj padini amfiteatarskog oblika, a današnje obrise dobilo je već u 15. i 16. st. Kao središnji dio naselja ističe se župna crkva sv. Kuzme i Damjana i Knežev dvor. Najstarije lastovske kuće datiraju iz 15. st..
Brojna su pojedinačna kulturna dobra, no atrakcija su svakako zanimljivi dimnjaci (fumari) čija gradnja daje naslutiti da su građeni kako bi se pokazala imućnost vlasnika kuće. Fumari su jedinstveni, ne postoje dva jednaka i ističu razlike među kućanstvima. Podsjećaju na minarete, iako se ne zna jeli je to slučajnost ili kopija fumara iz sela Italije. Svaki novi fumar imao je veće dimenzije i čudnovatije ukrase, a Lastovci kao da su se natjecali sa svojim susjedima, pa su im se sa fumara ˝petavali˝ rogovi životinja, koji su ujedno služili i kao urok protiv zlih očiju. Smatra se da je najstariji fumar, danas okružen divljim narančama, onaj u sklopu renesansne kuće obitelji Antica – Biza.
Lučica je posljednji sačuvani primjer baroknog ribarskog naselja na ovom području Dalmacije. U toj uskoj uvali Lastovci su od početka 17. st. gradili kamene ribarske kuće koje su im služile za sklanjanje od oluje, spremanje ribarskog alata, soljenje ribe i istezanje čamaca.
Od ukupno 46 crkvica, kako očuvanih, tako i ruševnih, njih 21 je registrirana kao zaštićeno kulturno dobro. Otočani su ih dali podići svecima da ih prate po svakodnevnom životnom putu, zaštite od nedaća i sačuvaju od bolesti. Najstarija crkvica – starokršćanska bazilika u Ublima potječe iz 6 st., a najstarija očuvana crkvica je Sv. Luka iz 11. st. Župna crkva Sv. Kuzme i Damjana u Lastovu izgrađena je u 15 st., te je proširena u 17. st.
Župna crkva Sv. Kuzme i Damjana
Župna crkva posvećena blizancima liječnicima Kuzmi i Damjanu bila je zborno mjesto lastovske zajednice. Spominje se već početkom 14. st. Današnja trobrodna crkva je rezultat barem dviju građevnih faza. Središnja lađa je iz druge polovine 15. st., a bočne lađe su dograđene u 16./17. st., što je vidljivo iz slikovitog pročelja koje ima tri odvojena krova i zabata ukrunjena sa tri zvonika u obliku preslice. Oni su tek podignuti u 18. st. u duhu gotike.
Uz apsidu crkve prigrađena je 1545. g. Sakristija, a neogotički zvonik je u cjelini postavljen 1942. g. od lastovskog kamena. Unutrašnjost crkve je ispunjena kamenim namještajem, slikama, te sakralnim predmetima.
Središnjim brodom dominira barokni glavni oltar s dva manja, bočna oltara, efektno natkriljena poluciborijima iz 16. st. Onaj sa zapadne strane, posvećen Gospi od Milosrđa, resi drvena ikona s dva lica od kojih jedno prikazuje Gospu sa Sinom, a drugo Raspelo između Gospe i apostola Ivana. Istočni bočni oltar, onaj Sv. Trojstva, nosi jednu od najstarijih umjetnina ove crkve, sliku ˝Oplakivanje Krista˝, djelo španjolskog slikara Juana Boschetta iz 1545. g. Palu na glavnom oltaru s prikazom sv. Kuzme i Damjana, naslikao Giovanni Lanfranco 1633. g., kada je i stari glavni oltar zamijenjen novim, kamenim. Pored ove velike pale, uz oltar stoji još pet manjih slika iz istog doba, djela Ivana Scrivellija, s likovima Stvoritelja i svetaca Petra, Pavla, Jerolima i Josipa. Najmlađe je veliko platno na zidu iznad trijumfalnog luka apside s kasnobaroknom figurativnom kompozicijom Posljednjeg suda, naslikano u 18. st.
Unutar naselja Lastovo ima oko četrdesetak vrijednih arhitektonskih sklopova kuća iz razdoblja između 15. i 19. st. koji zaokružuju jednu od najosebujnijih varijanti dalmatinske i posebno dubrovačke povijesne stambene arhitekture.
Lastovska kuća je izrazita varijanta povijesne graditeljske kulture u Dalmaciji. To je tip kuće koji je proizašao iz tlocrta i vertikalnog volumena dosljedno razdijeljenog na “pars fructuaria” u prizemlju i “pars urbana” na katu. Karakteristika Lastovske kuće je sular. To su terase ograđene kamenim klupama (pižulima) i kamenim vazama (arlama), a na kamenim pilastrima dizala se odrina bijelog grožđa krovače. Namještaj je također izrađen od kamena – umivaonici, krune bunara (pucala), sjedala, klupe, stolovi, kamenice za ulje i sl.
Zbog pretpovijesnih arheoloških nalazišta zaštićene su špilja Pod Pozalicu, Rača špilja, gradinska naselja, te svih 11 pretpovijesnih gomila.
Pod zaštitom su antičke “ville rustice” (ostaci rimskih zidova) u poljima Barje i Velja lokva, u Skrivenoj luci, u Jurjevoj luci, na mjestu seoskog groblja, te na otocima Stomorina i Sušac, kao i arheološki ostaci rimskog naselja iz 1 st. i starokršćanske bazilike iz 5. – 6. st. u Ublima.
Zbog velikog broja arheoloških nalaza na otoku Sušcu (više od četrdeset) zaštićen je cijeli povijesni prostor tog otoka koji je bio naseljen od početka neolitika pa sve kasnog srednjeg vijeka. Na Sušcu postoji bogat sklop antičko-starokršćanskih građevina od kojih se ističu ostaci crkve sv. Nikole iz 6. st.
Na području Parka prirode Lastovsko otočje registrirano je ukupno 18 podmorskih arheoloških lokaliteta od kojih je velika većina zaštićena.
Nematerijalna kulturna baština
Ne zna se točna godina početka izvođenja lastovskog Poklada. Legenda kaže kako su u srednjem vijeku Mauri opsjedali grad Korčulu, tada su poslali svog izaslanika na Lastovo, da od stanovnika zatraži predaju. Lastovci su izaslanika zarobili i zatvorili. Zbog toga su ljuti Mauri uputili svoje brodovlje prema Lastovu, kako bi ga pokorili. Iznenada se podigne jako nevrijeme koje rasprši neprijateljsko brodovlje. Na to Lastovci izvedu zarobljenika i posade ga na magarca. Vodili su ga kroz cijelo selo kao porugu. Predvečer su razapeli dugačko uže i spustili ga s uzvisine koja se danas naziva “Pokladareva grža”. Kasnije su ga na magarcu odveli na Dolac i uz zvonjavu zvona i uzvike spalili. Od tada pa sve do današnjih dana, svake godine održava se lastovski Poklad. On se odvija po točno određenim pravilima i proceduri. Neobičan je i nema sličnog u bilo kojem dijelu svijeta.
Jedan je od vrjednijih običaja u Republici Hrvatskoj, što potvrđuje i činjenica da je 17. siječnja 2008. godine Ministarstvo kulture Republike Hrvatske lastovski Poklad proglasilo nematerijalnim kulturnim dobrom Republike Hrvatske i stavilo ga pod svoju zaštitu.
Prije sedam stotina godina, na javnom zboru u Lastovu, 10. siječnja 1310. godine donesen je ˝Lastovski statut˝ koji predstavlja knjigu uredbi i običaja skupštine i općine otoka Lastova. Knjiga započinje zakletvom dubrovačke komune da će poštivati sve drevne običaje otočana koji su se dragovoljno predali komuni grada Dubrovnika. Skup od 30. odredbi koje je sadržavao prvi obrok Statuta donesen te godine, jasno opisuje radne i društvene odnose unutar otočne zajednice.
Brojne su legende vezane za Lastovo, te svaki stanovnik ovog otoka ima svoju priču. Ovo su neke od njih…
postoji vjerovanje da je u naselju Ubli, danas na mjestu arheološke iskopine starokršćanske bazilike sv. Petra, pokopano 12 zlatnih kipova apostola
u prošlosti na Lastovu stanovništvo nije sadilo stabla oraha, jer je postojalo vjerovanje da se pod orahom skupljaju vještice, a omiljen je bio bijeli luk – lijek za sve vrste uroka
vještice im ˝nisu dale mira˝ na mjestima gdje se put račva na tri dijela – tamo im je bilo okupljalište, no u Račoj špilji čiji je hodnik dopirao do mora obitavale su vile
ni vampiri nisu bili rijetki gosti, epidemiju trovanja hranom stanovništvo pripisuje njima
ispred čije kuće palma raste – obiteljska loza se gasi
Legenda o Glavatu – Zeus, grčki bog, poslao je svog izaslanika, da pronađe najljepši otok na svijetu. Nakon duge potrage, izaslanik je ostao na tom mjestu ne mogavši se odlučiti, te tamo još uvijek stoji među otocima Lastovo, Korčula i Mljet. Okamenjen.
Riječima opisati tipičnog lastovskog stanovnika nadasve je teško, no osobina koja ih definitivno krasi je temperamentnost tj. urođeni ˝dišpet˝. Glasni i zabavni, snažno povezani sa svojim obiteljima, spremni prihvatiti došljake, te gostoljubivi – jer na Lastovu nećete nikada biti ni žedni, ni gladni. Izuzetno vrijedni, nekad su se bavili isključivo poljoprivredom – vinogradarstvom i maslinarstvom, stočarstvom, ribarstvom, pa čak i koraljarstvom i sokolarstvom, danas se pretežno okreću turizmu i trgovini, no postoje i oni uporni koji ne dozvoljavaju da stari zanati zamru poput kalafata. Iako malobrojni, udaljeni od kopna i nekih čari modernizma, nadoknađuju to svojom kvalitetom života, druženjem i uživanjem u netaknutoj prirodi.
No nakon napornog radnog tjedna uvijek su raspoloženi za druženje uz domaću hranu i piće, karte i balote, ples i pjesmu do dugo u noć. Pokladi su, nekad za umornog težaka pa i danas, vrhunac društvenog života, vrijeme kada se zaboravljaju sve razmirice i kad su svi okupljeni u nadi za bolje sutra. Ljubomorno čuvanje običaja nije prestalo ni danas, entuzijastična mladež okupljena u KUD Lastovo i klapa ˝Fumari˝ su dokaz da se i danas cijeni nasljeđe ostavljeno od mudrih predaka, koje pojašnjava ono suštinsko pitanje – tko smo i odakle dolazimo.
